Kako naučiti dijete da štedi i upravlja novcem

Dijete nauči štedjeti i upravljati novcem kroz tri stvari: džeparac kojim stvarno samo raspolaže, cilj štednje koji ima ime, cijenu i sliku, i tjedni pogled na to koliko još nedostaje. Predavanja tu ne pomažu, navika nastaje kad dijete vidi da se razlika smanjuje. U nastavku je kako to postaviti kod kuće, korak po korak.

Svjetski dan štednje obilježava se 31. listopada, od 1924., kad su ga u Milanu dogovorile štedionice iz cijelog svijeta. Ideja je bila da se o štednji razgovara s ljudima, a ne samo među bankama. Nama se ta ideja čini dobrom polaznom točkom za razgovor koji se kod kuće najčešće svede na jednu rečenicu.

„Štedi, trebat će ti."

Zašto ta rečenica ne radi

Za dijete od devet godina „kasnije" traje otprilike do vikenda. Štednja za „nešto, jednom" je apstrakcija, a apstrakcija ne može pobijediti sladoled koji je tu, sada, na dva metra. Dijete koje ne štedi nije neodgovorno. Samo mu nismo dali ništa za što bi štedjelo.

Cilj s imenom, cijenom i slikom

Kod nas se promijenilo tek kad je štednja dobila ime. Ne „štedim", nego „štedim za rolere". Cilj ima tri dijela: što je to, koliko košta i koliko još treba. Slika cilja, nacrtana ili isprintana, zalijepi se na staklenku „sačuvaj", a ispod nje stoji broj koji se svaki tjedan smanjuje.

Dijete koje zna za što štedi ne treba podsjetnik. Treba samo vidjeti da se razlika smanjuje.

Prvi cilj neka bude kratak

Prvi cilj ne bi trebao trajati dulje od nekoliko tjedana. Cilj koji se dosegne za tri tjedna nauči više od cilja koji se ne dosegne za tri mjeseca, jer dijete prvi put osjeti da štednja nešto donese. Dulji ciljevi dolaze kasnije, kad je to iskustvo već tu.

Kad dijete odustane od cilja

Dogodit će se. Rolere zamijeni lopta, loptu nešto treće. To nije neuspjeh. Kao što smo pisali o trima pitanjima prije kupnje, „hoćeš li to htjeti i za dva tjedna?" upravo služi tome da dijete otkrije što stvarno želi. Novac ostaje u staklenci, mijenja se samo slika na njoj.

Obiteljska kamata

Jedna stvar koju smo uveli kasnije, a pokazala se vrlo korisnom: mali roditeljski dodatak na ušteđeno. Na primjer, na svakih pet eura koje dijete samo odvoji, roditelj doda jedan. Ne kao nagradu, nego kao prvo, vrlo jednostavno iskustvo onoga što odrasli zovu kamatom. Dijete tako vidi da novac koji čeka može narasti, i to bez ijednog predavanja o postotcima.

Pravilo je jedno: dodatak se dogovori unaprijed i ne mijenja se usput. Inače postaje pregovaranje, a ne lekcija.

Za kraj

Svjetski dan štednje je dobar izgovor da se ovaj vikend sjedne za stol i zajedno odabere prvi cilj. Ako niste sigurni odakle krenuti, počnite od pet pitanja koja smo složili za roditelje, besplatna su i traju pet minuta: https://ustanovacallidus.hr/5whys-organic-hr